Punoća vremena
Čitajući knjigu Pobuna masa od Jose Ortega y Gasseta naišao sam na dio u kojemu se spominje punoća vremena , a po kojemu je istoimeni naslov ovoga rada. Razmišljajući tako o tom dijelu postavljam pitanje: „Živimo li u punoći vremena?“. Živimo li, dragi čitatelju, u vremenu koje je na svomu vrhuncu i koje jedino što može je pasti? Mnogi autori u području povijesti i sociologije navode kako se u povijesnom kontinuitetu i društvenim previranjima nikada jedno određeno vrijeme, obilježeno raznim elementima duhovne kulture, nije zadržalo u datom obliku. Odnosno, ljudska povijest nikada nije opstala na vrhuncu vremena s bogatom kulturom već se uvijek nastojalo ići korak dalje. Koliko je to dobro moguće je vidjeti ako se za mjerilo uzme tehnološko-znanstveni razvoj. Današnje se doba naziva modernim. Moderno u smislu onoga što zamjenjuje staro. Čak bi se moglo reći kako današnja duhovna kultura društva smatra da sublimira svaku pojavu svojim osobenjačkim djelovanjem tehnološko-znanstvenog