Rad nedjeljom i njegov društveno - religijski aspekt
Aktualnu temu rada nedjeljom moguće je promatrati iz dvije perspektive; ekonomske i društveno-religijske. Za potrebe ovoga rada fokus će se staviti na društveno-religijski aspekt uz manji spomen ekonomskog. Jedno bez drugog, naime, nemoguće je analizirati i afirmirati, odnosno demantirati.
Nedjelja je, u kršćanskoj
tradiciji, Dan Gospodnji; dan za odmor i druženje s obitelji. Ukoliko bi se
riječ nedjelja rastavila dobilo bi se ne-djelja, odnosno pojam koji označava dan
ne-rada. S tim u vezi, ponedjeljak bi značio dan poslije dana ne-rada
što je sukladno formi južnoslavenskih jezika, a što seže još do vremena Antike
i ondašnjih značenja sedmodnevnog tjedna.
Kada bi se kontekst rada
nedjeljom proširio i upotpunio antiobiteljskim politikama na tlu Europe zašlo
bi se u temu kojoj nema kraja. Stoga, nastojat će se u ovome radu ostati tek na
vrhu sante leda.
Pitanja koja je potrebno
postaviti na početku su sljedeća: Kako bi bilo kada nedjeljom apsolutno ništa
ne bi radilo? Zašto je upravo nedjelja ključna kao neradni dan? Kakva je
korelacija između neradne nedjelje i psiho-fizičkog zdravlja zaposlenika? Koje europske
zemlje mogu biti primjeri? Kakve su ekonomske koristi od radne nedjelje? Koliki
je udio radnika koji imaju obitelj? Smiju li interesne skupine kapitala biti
ispred prava radnika i obitelji?
Nemoguće je, naime, da nedjeljom
ne radi apsolutno ništa. Sigurno je da ne bi bilo poželjno da nedjeljom ne rade
doktori, ljekarne, vatrogasci, policija, vojska itd. Imajući navedeno u vidu,
raspravu o neradnoj nedjelji treba usmjeriti prema konstruktivnoj raspravi uz
postavljeno načelo ili mjerilo rasprave. Neka ovdje načelo bude sljedeće: pravo
na neradnu nedjelju pripada svakome, ali iznimna su ona zanimanja koja su poziv
osobi da skrbi o tuđem životu. Takvo je načelo moguće prepoznati u nastojanjima
Vlade Republike Hrvatske kada su pravo na neradnu nedjelju za sada priskrbili
radnicima u trgovinama, odnosno kada donijeli odluku o uvećanjima cijene sata
rada za rad nedjeljom i praznicima. Čime, naravno, najviše koristi imaju (ili
bi trebali imati) upravo medicinsko osoblje i sektori zaduženi za društvenu
sigurnost.
Mnoga su pitanja o opravdanosti
neradne nedjelje i valjanosti argumenta o korisnosti iste za psiho-fizičko
zdravlje radnika. Ovdje se može navesti primjer SAD-a. Podatci iz 2019. godine pokazuju
da je u SAD-u 328 milijuna ljudi. Interesantno je stoga spomenuti kako u SAD-u
2020. godine postoji 83,68 milijuna obitelji[1],
od čega je prema statistikama prosječni broj ljudi po obitelji 3,15[2].
Dakle, zaključak je da je broj onih ljudi koji žive u obitelji 263,592
milijuna. Ostatak broja stanovništva se dijeli na samce, samohrane majke, samohrane
očeve i dr.
Primjer SAD-a jasno pokazuje kako
bi odluka o neradnoj nedjelji utjecala na više od 70% stanovništva, ako se
govori samo o onima koji žive u obiteljima. To potvrđuje i podatak Ministarstvo
rada SAD-a[3]
koji navodi da u 2020. godini 78,2% obitelji sa barem jednim zaposlenim članom,
odnosno 45,5% obitelji iz kojih su zaposleni muž i žena. Tako, naime, slobodna
nedjelja koristi duhovnom uzdizanju osobe i druženju s obitelji. Kako je moguće
da se obitelj više druži nedjeljom može se odrediti prema slobodnom vremenu
djece koja nedjeljom obično nemaju posebnih obaveza, a to slobodno vrijeme mogu
ispuniti roditelji koji na taj način odgajaju budućnost.
Profitabilnost nedjelje se,
naime, ne čini dovoljna da bi ostala radna u područjima interesnih skupina
kapitala. Svijet je u svome globalizacijskom procesu sve podredio uvjetima
profita, što znači samo jedno – iskorištavanje radnika. Dakle, skupine kapitala nemaju pravo, moralno ni etičko, prioritizirati interes profita nad interes i pravo radnika na njegov odmor.
Mentalitet se, dragi moj čitatelju,
promijenio. Današnje društvo govori: „Napredak“, „Profit“, „Tehnologija“, „Uspjeh“.
Sve je to varka. Ovim se pojmovima uništio pretpolitički temelj civilizacije –
obitelj. Zapad više ne vrednuje obitelj, a ni čovjeka kao takvog. Potvrde vrijednosti
čovjeka više se ne nalaze u čovjekovu dostojanstvu već u njegovu uspjehu i količinskom
imanju nečega. No, dobra je vijest da svako zlo ne traje vječno. „Može kako
hoće, ali ne i dokle hoće.“ stara je poslovica koja će potvrditi iznesene
riječi. Dolazimo do prekretnice koja se pojavila upravo zbog prevelikog
iskorištavanja čovjeka i preuzimanja uloge Boga od strane oholih i pohlepnih ljudi. Na malim
je ljudima da se odluče, ne za kojekakvu revoluciju, već za razumno
prepoznavanje što je potrebno čovjeku da ostane čovjek. Potrebno je raditi i dati
caru carevo, ali isto tako je potrebno duhovno obogaćivanje i dati Bogu ono
što Mu pripada. Ne miješajmo nerad s odmorom, jer odmor se podrazumijeva jedino od rada. Stvoreni smo za rad, ali ne i za iskorištavanje.
Primjedbe
Objavi komentar