Cijepljenje i čelične spone

 Dragi čitatelju, a samim time prijatelju; brate i sestro,

 

Bez suvišnog podsjećanja u ovom tekstu na događaje posljednjih mjeseci, budno pratim dvije stvari; segregaciju i mjere Nacionalnost stožera. Ono o čemu ću govoriti nije o (ne)ispravnosti cjepiva i njihove (ne)dobrobiti, već o onomu što gledam fenomenološki kao nuspojavu svih događanja. Naravno, nije to odveć naročit fenomen jer se vrlo logično razvija sukladno svojoj zavisnosti o antecedentnoj varijabli. No, promatrano kao fenomen više se interesa budi za ono što je posebno ugroženo i vrijedno promatrati – odnosi među ljudima.

 

Obzirom na to da nisam stručnjak iz područja prirodnih znanosti neću se upuštati u procjene o nužnosti cjepiva i svega onoga što se danas može naći u medijima kao proizvod „dnovinarstva“.

Ulazim u sljedeća pitanja: planirana društvena segregacija, međusobne podjele, odgovornost medija i kršenje temeljnih ljudskih prava (naravnih i neotuđivih).

1. Društvena segregacija na cijepljene i necijepljene bila je pretpostavljeni razvoj događaja već s početka proglašenja pandemije, ako se uzme u obzir da u svakom povijesnom razdoblju postoji otpor. Dakle, ako se već pretpostavlja otpor onda se i pravovremeno mora osmisliti način njegova sloma. U ovome slučaju to je zasigurno biparticija mase. Ako se nakratko disociramo od događaja i promatramo ih iz udaljenosti neovisno u kojem kutu, moguće je primijetiti dvije strane (cijepljeni i necijepljeni). No, sukob ne nastaje tako što nasuprot postavljene strane ratuju već upravo zato što su dvije strane isprepletene raznim vezama (obitelj, prijatelji, nadređeni itd.). Tako ovakav pogled dovodi do drugog dijela:

2. Međusobne podjele uzele su maha ne samo u platonskim odnosima, već i među najbližima. Osobni napadi i prisile u obiteljima i rodbini postale su sastavan dio života onih koji su jasno i glasno, prema svojoj savjesti, protiv nametnutog režima. Ne mora se, dakle, država truditi razoriti obitelj kad ćemo ju sami međusobno razoriti. Ako se spomenemo prispodobe o sedam šiba koje ne pucaju pod pritiskom u odnosu na jednu koja se lako slomi, jasno je što je najpotrebnije u ovim vremenima – zajedništvo i obitelj! Pojedincem se najlakše vlada onda kada nema zaleđe poput obitelji, dobrog prijatelja ili rodbine. Tko je za ovo kriv? Odgovor je u sljedećemu:

3. Odgovornost je medija sadržana upravo u tomu što siju strah, mržnju i netrpeljivost te bude životinjske instinkte preživljavanja najjačih, odnosno onih cijepljenih. Propagiraju zakon jačega u odnosu na vladavinu prava! Razdijelili su obitelji svakodnevnim pisanjem o neodgovornosti, moralnim uvjetovanjem svih time što zdušno promiču kampanju „Cijepi se, misli na druge“; razdijelili su blizinu ljudi upravo time što su ih međusobno sukobili, a sada dolazi do one stare mudrosti: „Zavadi, pa vladaj“.

4. Kako sve navedeno izgleda kao metoda lijevka tako se spuštam u suštinu onoga o čemu želim govoriti, odnosno do onoga čemu želim stati u obranu – temeljna ljudska prava. Temeljna su ljudska prava naravna i neotuđiva upravo zato što proizlaze iz čovjekova dostojanstva. Temeljna ljudska prava ni od koga nisu dana osim od Boga koji je Stvoritelj svega svijeta. Države jedino što mogu je prepoznati ih i kodificirati, kao što je to bio slučaj s UN-ovom Općom deklaracijom o ljudskim pravima 1948. Nitko kao privatna osoba ili pravni subjekt ne može uskratiti temeljna ljudska prava, osim u slučaju izvanrednih mjera kada se opseg korištenja tih prava smanjuje razmjerno situaciji. Ako je tomu tako, postavljam onda pitanje je li razmjerno situaciji nekome uvjetovati pravo na rad ili obrazovanje? Smije li se gaziti po savjesti koja je svojstvena čovjeku?

Naglasit ću bitnu stvar. Nisam ekstrem ni sa jedne ni sa druge strane. Potičem na dijalog i pozivam na razumno i savjesno govorenje. Nemojte, dragi moji, ulaziti u razne teorije koje zaista „ne drže vodu“, ali ne zato što su te teorije istinite ili neistinite već zato što su trenutno nedokazive. Budimo u tišini jer kako kaže kardinal Robert Sarah: “Prava revolucija dolazi iz tišine; vodi nas prema Bogu i drugome kako bi nas ponizno i velikodušno stavila njima na uslugu.“

Za kraj ovoga kratkog teksta skrećem pozornost na temeljno i neophodno u ovim vremenima: Budite u svojim srcima u tišini i razmatrajte vrijeme kroz svoju savjest koja je ispravno postavljena u Bogu, ne dopustite da se krši slobodna volja (bilo čija, cijepljenih i necijepljenih) jer ona je taj kamen spoticanja koji nitko ne može uzeti ako vi to ne želite. Budite naravno razumni i u jednoj mjeri povjerljivi prema znanosti u skladu s etičkim i moralnim načelima. „Ne budi kivan na svoga bližnjeg, ni zbog kakve nepravde i ne čini ništa nepravedno“ (Sirahova 10, 6).