Urota komfora

Dragi čitatelju,

Kao nedjeljno lako štivo za čitanje odlučio sam se za temu komfora o kojoj razmatram posljednjih dana. Razmatrao sam komfor u odnosu na čovjeka, a povezano s tim i na njegovu političku participaciju ili djelovanje.

Najbolje je krenuti od definicije komfora koja definira komfor nečim što boravak na određenom mjestu čini udobnim ili u prenesenom značenju opuštenost, komociju. Naravno, komfor je u određenoj mjeri poželjan, napose u uređenju interijera ili u subjektivnom osjećaju pojedinca. No, koja je granica komforu?

Kratko i jasno ću reći kako čovjekova komfor zona ne dovodi ni do čega osim da je svrha sama sebi. Komfor zona je larpurlartističkog karaktera i stoga nema intrinzičnu vrijednost. Ničemu ne doprinosi, a mnogo toga oduzima čovjeku kao što je njegov razvojni potencijal. Prosto rečeno, kada se jedino traži ugoda i udobnost ne postoji mjesto za napredak u bilo kojem segmentu života. 

Kako se to odražava na čovjeka kao političku životinju? Htjeli to priznati ili ne, ne postoji apolitična osoba koja je nezainteresirana i za jednu riječ o politici jer politika je u svim porama društva, ma koliko ona bila pozitivne ili negativne konotacije. Osoba čiji je imperativ životni komfor i nalazi se na nekoj političkoj funkciji podložna je korumpiranju. Tako ta i takva osoba predstavlja opasnost za društvo jer nije u službi narodu već u službi vlastitog komfora. Njen ideal nije žrtvovati se da drugima bude bolje, već žrtvovati se da njoj bude bolje. Takvih je političara, i onih kvazi političara, puno na brodskoj političkoj sceni. Busaju se tako u prsa ti kvazi političari kako su doprinijeli novoj kulturi političke komunikacije na sjednicama gradskog vijeća, dok istovremeno se mršte na svaki pravovjerni i istinit odgovor. To je zona komfora brodskih wanna be političara – biti viđeni putem medija dok ispraznost njihova ponašanja govori drugačije. Kako se da zaključiti, zona komfora nije samo udobnost i uživanje već je usko vezana uz ponašanje čovjeka u politici. 

Tako moja poruka, dragi čitatelju, glasi: Komfor se uroti protiv čovjeka kad – tad. Upravo se u svakidašnjoj ugodi nalazi ono što čovjeka ne potiče na razvoj jer ga zatvara u njega samoga i njegove želje. Pravo ostvarenje čovjeka je onda kada izlazi iz sebe. To je kao kada se hoda, uvijek se ide naprijed zahvaljujući iskoraku. Tako iskorak iz samoga sebe vodi naprijed.