Analiza RTL-ove reportaže

Dragi čitatelju,

Ovim tekstom nastojat ću pobliže analizirati određene nelogičnosti u jučerašnjoj reportaži iz perspektive političke analize i retorike. Kao što RTL tvrdi da posjeduje istinu, ja vam kažem da ju ne posjedujem. Zašto? Istinu se ne može posjedovati već jedino spoznati, a onaj tko tvrdi da ju posjeduje ili je diktator ili nastoji obmanuti pojedince. Stoga, potrudit ću se ovdje iznijeti istinu koja dostaje i koja se ne mora braniti. Uoči, dragi čitatelju, jedino je laž ta koja se mora braniti svim silama svijeta.

 

Prije svega, iznosim suosjećanje i razumijem kako je biti u području financijske nesigurnosti. Polazeći od toga, stojim uz jednaka ljudska prava i samim time uz jednako pravo i mogućnost zaposlenja. Grad Slavonski Brod svojim natječajima ima jedne od najtransparentnijih uvjeta i prilika za zaposlenje. Na kraju, netko posao mora dobiti, a netko će se prepustiti žalopojci i viktimiziranju. Posebno je očitovanje jednake prilike intervju koji omogućuje, kao i u svakom drugom poslu, pobliže upoznavanje kandidata koji ima dobiti posao, a prema kojemu se kasnije ocjenjuju kompetencije prijavljenih kandidata.

Upitnici koje postavljam nakon reportaže u slučaju natječaja za vrtiće u Slavonskom Brodu su sljedeći: Je li protagonist reportaže, nezaposlena gospođa, uistinu kvalificirana za rad u vrtiću? Ako je, zašto već sedam godina nije dobila radno mjesto? Zašto se nisu žalile one osobe koje u vrtiću rade zamjene deset godina i na kraju su dočekale svoje mjesto pod suncem bez stranačkih iskaznica? Ako je problem što se u vrtićima izmijenilo desetak teta, zašto to nije problem u osnovnim i srednjim školama koje imaju česte zamjene i promjene učitelja i profesora? Prema navodu da je u vrtiću zaposlena djevojka gradonačelnikovog sina, zašto RTL nije ustvrdio je li radni odnos ostvaren prije ili nakon romantične veze? Zašto ljudi, koji jesu ili nisu povezani s gradonačelnikom, ne smiju raditi? Zašto je problem volja ravnateljica vrtića koje amenuju zaposlenja prema načelima kojima se vode ustanove koje brinu o najmanjima među nama i našoj budućnosti?

Gradonačelnik Mirko Duspara je gradonačelnik svih građana Slavonskog Broda, onih koji su ga birali i onih koji nisu. Prema logici novinara, pravo raditi imaju oni koji gradonačelnika ne poznaju što se istinski kosi s onim uvodnim dijelom teksta – da svi imaju naravno pravo na rad. Ovdje se, dragi čitatelju, nalazi zamka u koju mnogi upadaju kada su nezadovoljni – osporavati tuđe pravo kako bi se ostvarilo vlastito.

Postavljam pitanje RTL-u kao medijskoj kući koja ima ulogu izvještavati. Zašto ne postoje reportaže o dobrim praksama grada Slavonskog Broda i ostvarenim projektima koji svojim značajnostima nadmašuju druge gradove? Zašto se ne spominje demografski rast koji je, između ostalog, potaknut politikama grada kao što su: stanovi za mlade obitelji, jednokratne novčane naknade za novorođenu djecu i dječja oprema u vrijednosti pet tisuća kuna, gradska zemljišta koja se daju u zakup za izgradnju obiteljskih kuća s mogućnošću otkupa, razvoj sporta i pripadajućih sadržaja, novi dječji parkovi? Zašto se ne spominje pet novoizgrađenih vrtića i obnovljeni stari vrtići? Zašto se ne spominje dogradnja školskih prostora kojima se omogućuje održavanje jednosmjenske nastave u osnovnim školama na području grada?

Svi ljudi imaju razum, a rijetki ga koriste. Razlučimo mudro i s razumom koji je cilj reportaže. Cilj reportaže otkriva se u odnosu samih medija prema lokalnoj vlasti s gradonačelnikom Mirkom Dusparom na čelu – nastoji ga se diskreditirati. Zašto? Kada se diskreditira osobu to je često retorički potez zvan argumentum ad hominem kojim se vrijednost nečijeg djela i riječi obezvrjeđuje osobnim napadom i vrijeđanjem. Rezultat toga je manje povjerenje ljudi u vlast zbog čega je vlast per se podvrgnuta kritikama koje ne drže vodu. Ja ti kažem, dragi čitatelju, imaj vjere u dobre projekte i ljude nakon što shvatiš grosso modo da su zaista rađeni za opće dobro.