Postovi

Prihvatljivost javnog svjedočenja vjeroispovijesti

  - Dijalog s gđom. Željkom Gavranić s Plus Portala Zašto uopće pisati o fenomenu javnog moljenja krunice koju predvode muškarci? Možda zato da se proturječi radi proturječnosti ili možda zato da se medijski metci preusmjere ondje gdje je potrebno? Naime, zadnjih smo mjeseci svjedoci kako se prvih subota u mjesecu javno moli krunica. Mnogi lijevi mediji (zapravo svi su lijevi, no ostavljam za diskusiju) uperili su svoje nišane na javno svjedočenje vjere i izostavili kako su pojedini pripadnici stranke Možemo! trgovali djecom iz Zambije ili, da se ne laćam tako teške teme za ljevičare, brojne afere vladajuće stranke HDZ. Propušteno je bilo pisati o neposrednoj opasnosti uvođenja eura (priznajem sve njegove benefite, ali ne i vrijeme uvođenja) kao što je propušteno pisati o tome na koji način ideologija komunizma sada umotana u gramscizam i tobože neo komunizam (kao da će tim prefiksom nešto novo postići) vlada svijetom i stvara novu kulturu. Upravo u procesu stvaranja nove kulture

Urota komfora

Dragi čitatelju, Kao nedjeljno lako štivo za čitanje odlučio sam se za temu komfora o kojoj razmatram posljednjih dana. Razmatrao sam komfor u odnosu na čovjeka, a povezano s tim i na njegovu političku participaciju ili djelovanje. Najbolje je krenuti od definicije komfora koja definira komfor nečim što boravak na određenom mjestu čini udobnim ili u prenesenom značenju opuštenost, komociju. Naravno, komfor je u određenoj mjeri poželjan, napose u uređenju interijera ili u subjektivnom osjećaju pojedinca. No, koja je granica komforu? Kratko i jasno ću reći kako čovjekova komfor zona ne dovodi ni do čega osim da je svrha sama sebi. Komfor zona je larpurlartističkog karaktera i stoga nema intrinzičnu vrijednost. Ničemu ne doprinosi, a mnogo toga oduzima čovjeku kao što je njegov razvojni potencijal. Prosto rečeno, kada se jedino traži ugoda i udobnost ne postoji mjesto za napredak u bilo kojem segmentu života.  Kako se to odražava na čovjeka kao političku životinju? Htjeli to priznati ili

Demografija i popis stanovništva

Dragi čitatelju, Popis stanovništva glavna je tema posljednjih dana. Njezina važnost utemeljena je u informacijama koje popis stanovništva pruža. Kratki uvidi prošli su kroz mnoge medije, ali uz veliko izostajanje glavne stvari – mentaliteta iliti kulture duha naroda. Što je to što Hrvate čini velikima? Prema nekima to je naša povijest, tradicija, uspjeh u sportu ili uspjesi u diplomaciji. Prema mom viđenju, Hrvati su veliki zbog svoga duha koji je počelo svega navedenog. Duh borbenosti, prkosa i ponosa, ali i poniznosti čini ovaj narod dovoljno velikim u očima međunarodne scene. Što se onda dogodilo da Hrvati dezertiraju u borbi za svoju obitelj i Domovinu? Problem je očit svakom čovjeku – loša politika i korupcija. Mladi su, zavedeni duhom vremena ovoga svijeta, otišli iz svojih ognjišta u potrazi za lakim i smislenim životom u kojemu će uživati najveći luksuz (konformizam). Štoviše, otišli su i zbog dvostranačke vlasti u Hrvatskoj koja im ne dopušta napredak na poslovnom planu bez č

Cijepljenje i čelične spone

 Dragi čitatelju, a samim time prijatelju; brate i sestro,   Bez suvišnog podsjećanja u ovom tekstu na događaje posljednjih mjeseci, budno pratim dvije stvari; segregaciju i mjere Nacionalnost stožera. Ono o čemu ću govoriti nije o (ne)ispravnosti cjepiva i njihove (ne)dobrobiti, već o onomu što gledam fenomenološki kao nuspojavu svih događanja. Naravno, nije to odveć naročit fenomen jer se vrlo logično razvija sukladno svojoj zavisnosti o antecedentnoj varijabli. No, promatrano kao fenomen više se interesa budi za ono što je posebno ugroženo i vrijedno promatrati – odnosi među ljudima.   Obzirom na to da nisam stručnjak iz područja prirodnih znanosti neću se upuštati u procjene o nužnosti cjepiva i svega onoga što se danas može naći u medijima kao proizvod „dnovinarstva“. Ulazim u sljedeća pitanja: planirana društvena segregacija, međusobne podjele, odgovornost medija i kršenje temeljnih ljudskih prava (naravnih i neotuđivih). 1. Društvena segregacija na cijepljene i neci

Analiza RTL-ove reportaže

Dragi čitatelju, Ovim tekstom nastojat ću pobliže analizirati određene nelogičnosti u jučerašnjoj reportaži iz perspektive političke analize i retorike. Kao što RTL tvrdi da posjeduje istinu, ja vam kažem da ju ne posjedujem. Zašto? Istinu se ne može posjedovati već jedino spoznati, a onaj tko tvrdi da ju posjeduje ili je diktator ili nastoji obmanuti pojedince. Stoga, potrudit ću se ovdje iznijeti istinu koja dostaje i koja se ne mora braniti. Uoči, dragi čitatelju, jedino je laž ta koja se mora braniti svim silama svijeta.   Prije svega, iznosim suosjećanje i razumijem kako je biti u području financijske nesigurnosti. Polazeći od toga, stojim uz jednaka ljudska prava i samim time uz jednako pravo i mogućnost zaposlenja. Grad Slavonski Brod svojim natječajima ima jedne od najtransparentnijih uvjeta i prilika za zaposlenje. Na kraju, netko posao mora dobiti, a netko će se prepustiti žalopojci i viktimiziranju. Posebno je očitovanje jednake prilike intervju koji omogućuje, kao i u

Vlast u Slavonskom Brodu

  Dragi čitatelju,   Ovaj tekst danas posvećujem vlasti u gradu Slavonskom Brodu, a koji pišem kao osoba koja obnaša ulogu gradskog vijećnika i diplomirani prvostupnik međunarodnih odnosa.   Mnogo se događaja odvijalo posljednjih godina u Slavonskom Brodu, a koje sam pomno pratio i bilježio. Jučerašnji me događaj, moram priznati, ostavio u nedoumici. Konferencija za novinare sazvana od strane Kluba vijećnika HDZ-a 3.9.2021. Pišući u dobroj vjeri i željom za ostvarivanjem konkretnije suradnje trenutak od mene zahtjeva usporedbu. Uljuđene rasprave na dosadašnjim sjednicama Gradskog vijeća su za svaku pohvalu, no medijski istupi pojedinih članova čine se kao otkrivanje pravog lica. Uviđam da je njihova uljuđenost kao mač s jednom oštricom. Tupa strana služi za predstavu u kojoj je glavna vrlina likova pristojnost i prihvaćanje, dok je oštrica tu da popravi dan lokalnoj samoupravi. Opstruiranje lokalne vlasti i njene legitimnosti s vrha hrvatskog centra moći vidljivo je u ponašan

Punoća vremena

Čitajući knjigu Pobuna masa od Jose Ortega y Gasseta naišao sam na dio u kojemu se spominje punoća vremena , a po kojemu je istoimeni naslov ovoga rada. Razmišljajući tako o tom dijelu postavljam pitanje: „Živimo li u punoći vremena?“. Živimo li, dragi čitatelju, u vremenu koje je na svomu vrhuncu i koje jedino što može je pasti? Mnogi autori u području povijesti i sociologije navode kako se u povijesnom kontinuitetu i društvenim previranjima nikada jedno određeno vrijeme, obilježeno raznim elementima duhovne kulture, nije zadržalo u datom obliku. Odnosno, ljudska povijest nikada nije opstala na vrhuncu vremena s bogatom kulturom već se uvijek nastojalo ići korak dalje. Koliko je to dobro moguće je vidjeti ako se za mjerilo uzme tehnološko-znanstveni razvoj. Današnje se doba naziva modernim. Moderno u smislu onoga što zamjenjuje staro. Čak bi se moglo reći kako današnja duhovna kultura društva smatra da sublimira svaku pojavu svojim osobenjačkim djelovanjem tehnološko-znanstvenog